Samohrana majka

Čaj i administracija Ustajem jutros kao vještica u 6:30, prvi dan službene ne zaposlenosti i odradim prijavu na HZZ. Ustaje malena i kažem joj kako ću biti uskoro gotova te da može "u školu". Osim što sam službeno ne zaposlena, dogovaram si nešto. Telefon zvoni jutros po n-ti puta i ja kako se konzultiram tako piskaram po papirima oko notebooka. Ona provodi vrijeme "u školi", a ja sam uglavnom s mobitelom na uhu. Kako joj ova "škola" završi u roku od maksimalno sat i pol, završava i sva je u brigi. Rokovnik Jel, nekada sam bila zaposlena i od jednog dragog partnera dobila rokovnik, a malena se uzvrtila po stanu i nekog vraga ruje i traži. Pa rekoh u čemu je problem. I nađe ona rokovnik. Kaže mi susretljivo: "Evo mama, našla sam ti ovaj rokovnik da ne moraš pisati po papirima da sve ne pogubiš. Vidim da ti je važno!". Prasnula sam u smijeh i još i sad dok tipkam se smijem. :) Dijete mi je uviđavno i naučila je dijeliti. Samo, majka ju je

Partija jamba - SamaS Za predvečer Pa kaže: „Dodirni me sasvim slučajno, poljubi me filmski nestvarno…“, dalje neću citirati Galiu, ali mogu reći da sam previše lijepih trenutaka proživjela uz riječi ovog benda. I da će vjerojatno biti još puno takvih trenutaka. Uvod je malo nesvakidašnji, ali iza mene je jedan divan Uskršnji ponedjeljak i ovo je samo šlag na torti. Poslušati dobru muziku. 80te i Novi val. Moja djevojčica i ja smo našle svoja 4 kvadrata pod nebom u kojem udišemo svježi zrak. Tako je drugi dan za redom partija Jamba i cedevite iza nas. Danas nam to nije bilo dovoljno pa su pale i dvije partije Čovječe ne ljuti se. Uglavnom, nemam šanse, ali vrijeme je prošlo i družile smo se i uživale na zraku. Promatranje Kockica - SamaS Ono što je mene intrigiralo za to vrijeme je svakako promatranje okolice zgrade i biranje praznina u okolici gdje bi se mogle prošetati, a da ljudi nema u blizini. I tako sam zaključila da su livade uz glavnu cestu super varija

Du Sjedim jutros za kompom i pijuckam jutarnju kavicu i odjednom DU, grunulo je 2.5 po Richteru. ☹ Nakon povratka iz izbjeglištva, prvi puta da sam osjetila. Malena je osjetila i jučer, ali ja nisam do danas. Očekivala sam da ću to prvo podrhtavanje koja ću osjetiti podnijeti stojički i hrabro. Od velike hrabrosti ostalo je to da sam se uzvrtila po stanu kao dijete pred ekskurziju i nisam znala kuda da krenem. Znala sam da nije jako, ali osjetila sam i čula sam detonaciju. Cijeli dan mi je propao i nisam uspjela ništa od planiranog i na kraju sam popodne odustala. Zovem ovo teškim danom. Osjećala sam da mi tlak divlja i uspjela sam se umiriti. Istina, uspjela sam obaviti dućane (DM i Špar) i to strategijski, sjednem u auto i od parkinga do parkinga kako bi izvidjela gdje je najmanji red. Špar u Dubravi na placu je otkriće za mene. Istina da će trebati vremena da se naviknem, ali mi je danas totalno sjeo. 15tak minuta čekanja u redu uz držanje distance, unutra također u redu jer n

Mundijal Lipanj/srpanj, 2018. godine, Mundijal u Rusiji u tijeku. Kako to obično kod nas biva, tada je u Hrvatskoj bilo ni manje ni više nego cca 4.000.000 stručnjaka, tzv. izbornika reprezentacije. Gospodin Zlatko Dalić kao strateg naše reprezentacije je bio bez brige obzirom na takav „support“ i podršku iz Domovine. Tako se sijećam anegdote s mojim ocem kojem je „smetao“ Ante Rebić koji ga je matirao i nikada više nije smetao. Zanimljivo! Krenulo nas je i tako smo završili u finalu, 4:2 izgubili od Francuske i postali vice prvaci svijeta. No nebitno… Važno je to da je gospodin Dalić imao podršku struke iz Domovine. Zdravstveni radnici Tako i danas. Postoji 4.000.000 stručnjaka i to ni manje ni više već sve redom infektolog do infektologa, epidemiolog do epidemiologa. Svi se razumiju u liječenje do sada nepoznate bolesti uzrokovane COVID-19 virusom otkrivenom u kineskom Wuhanu krajem prošle godine. Ugrubo, stanovništvo Republike Hrvatske mogu grupirati u 3 sljedeće skup

Je li šteta gori virus od COVID-19? Evo situacije od sinoć. Dan prije, nedjeljni ručak koji malena i ja naravno nismo uspjele pojesti i ostavila sam da imamo i za dan poslije. Jučer ručamo podgrijani ručak, ali i dalje nismo uspjele pojesti. E sad, kakve veze ima naslov s tim.  Šteta da se ne baci pa sam išla jesti! Šteta danas, šteta jučer, šteta sutra, a prekosutra... jedna od rizičnih skupina su i pretili. Dakle, ipak sam se odlučila jutros (na žalost) baciti ostatak. Činjenica je da ima i onih kojima bi taj obrok zlata vrijedio, ali za nas je ovo bilo pametnije učiniti. Smanjujemo opasnost od "ne daj Bože". Da ne govorim o ekipi na fb koja non stop nesto muti i u ovim danima izolacije, doslovno ždere. U ostalom i sama sam takva. Vec 2 dana ne prestajem razmišljati o mladom luku, domaćoj masti i domaćem kruhu (peče se). I nakon toga ću na fotelju da potrošim kalorije. 🤣 E sad, sukladno prethodno postavljenoj tezi na početku, koji će rezultat biti kada j

Držim razmak i nikom ne dam da mi dolazi blizu. Dostava voća s placa u Dubravi i druga dostava pred zgradu. Utrka s vremenom. Kako to izgleda ovih dana? Nema izlaženja bez telefonske najave onoga tko nas treba. Na poziv, stavljam masku na lice i izlazim van. Uzimam dostavu i nazad u kuću.  Drugi puta: došla dostava pred zgradu i ispadamo iz kuće malena i ja... Čekamo red. Dostavljač ima pune ruke posla i moramo biti strpljive. Uzimamo nešto povrća i bježi nazad u kuću. Dijete se već kupa, a ja tipkam i čekam da idem i ja. U načelu svaki pokušaj izlaska na zrak u konačnici izgleda ovako. Neki dan, smo krenule na potok i situacija je bila ista. Krenule, sreće šetače i brzo kući. Kupanje za nas dvije traje duže nego sam izlazak van. :) Svakako pratim događanja oko pandemije i zahvaljujem se cijelom hrabrom stožeru i ponosna sam na nas kako se dobro držimo u ovom svemu. Jedino čemu vjerujem jest službena stranica  https://www.koronavirus.hr/   Za pred kraj dana ... na

Bolno U očekivanju. Sve što mogu reći da već nekoliko dana čekam da krenem, ali nikako. :) Zbog čega me uopće muči ova tema obzirom da nisam u izolaciji niti smo dijete i ja testirane i nemamo respiratornih problema. Naprosto me muči činjenica da svom djetetu ostavljam krivu sliku i pitam se koju poruku joj dajem. Treba li ne misliti na sebe? Ne treba biti zadovoljna sama sobom? Ne treba lijepo, njegovano i uredno izgledati? Odgovor na ovo pitanje, dalo mi je tih sat i pol vremena "muke ježove" jer je iznimno bolno. I tko god rekao i reklamirao epilatore koji ne bole, a učinkovito otklanjaju dlačice, iskreno mislim da lažu. :) Ali ne smijem to ovako reći jer danas sutra mi se može desiti baš takva tema pa što ćemo onda? Bolno, ali preživljeno. Kako? Postupak epilacije cijelih nogu. 1. pripremila sam piling od sljedećih sastojaka: - maslinovo ulje - 1 žica meda - sok od 1/2 limuna - 1 žlica soli ili šećera 2. nanjela na mokru kožu i dobro utrljala da

Zagreb, 22.03.2020 Nedjelja! Tu nedjelju mogu usporediti jedino s 19.08.1991 kada su me s nepunih 12 godina u mom Slavonskom gradiću probudile granate.  Ovaj puta nisu bile granate, već razorni potres koji je Zagreb promijenio do neprepoznatljivosti. Mnoge obitelji i djeca ostali su bez svojih domova i škola. Oskrnavljene obje glavne zagrebačke kršćanske svetinje, katedrala i crkva na Cvjetnom. Dva ljudska života (dijete i čovjek koji je išao pomoći obnovu). Sve je stalo tog jutra. Osim ovog zla, Majka Zemlja učinila nas je poniznima tako što se borimo i s pandemijom COVID-19 virusa.  Zašto spominjem koronu? Našla sam se nespremna na novi izazov koji Zemlju trese već nekoliko mjeseci i toga jutra, nakon drugog podrhtavanja, mahnito sam pobjegla majci i ocu u Slavoniju. Unatoč svijesti da to nije ispravno i dobro za njih, učinila sam to. U tom trenutku mislila sam samo i samo o tome da sklonim svoje dijete od mogućeg zla. Nekoliko dana nakon tog 22.03.2020, odlučih se vratiti