Preskoči na glavni sadržaj

Buđenje

Zagreb, 22.03.2020

Nedjelja! Tu nedjelju mogu usporediti jedino s 19.08.1991 kada su me s nepunih 12 godina u mom Slavonskom gradiću probudile granate. 
Ovaj puta nisu bile granate, već razorni potres koji je Zagreb promijenio do neprepoznatljivosti. Mnoge obitelji i djeca ostali su bez svojih domova i škola. Oskrnavljene obje glavne zagrebačke kršćanske svetinje, katedrala i crkva na Cvjetnom. Dva ljudska života (dijete i čovjek koji je išao pomoći obnovu). Sve je stalo tog jutra.
Osim ovog zla, Majka Zemlja učinila nas je poniznima tako što se borimo i s pandemijom COVID-19 virusa. 
Zašto spominjem koronu? Našla sam se nespremna na novi izazov koji Zemlju trese već nekoliko mjeseci i toga jutra, nakon drugog podrhtavanja, mahnito sam pobjegla majci i ocu u Slavoniju. Unatoč svijesti da to nije ispravno i dobro za njih, učinila sam to. U tom trenutku mislila sam samo i samo o tome da sklonim svoje dijete od mogućeg zla.
Nekoliko dana nakon tog 22.03.2020, odlučih se vratiti u svoj dom i #ostanidoma pa kud puklo da puklo.

Novi izazov samohranog majčinstva

Sa 40 godina na leđima, ostajem bez posla. Usred pandemije koronavirusa, novi izazov stavljen je pred mene. U trenutku kada sam potpisala odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, jedino o čemu sam razmišljala jest: Zašto je ovo dobro za mene? Postoji razlog, ali ga ovaj tren još uvijek ne znam. Ni HZZ nije najgora stvar koja danas može čovjeka zadesiti. Idemo sačuvati glavu na ramenu, a sve ostalo će nekako biti.

Sve na svijetu

I za kraj uvodne riječi. Svakoj majci je njeno dijete početak i kraj, tako i meni. Sve, ali baš sve na svijetu. Od ljubavi i smijeha do ljutnje. I svašta sam prošla, ali još ću svašta doživjeti kao majka, samohrana majka.

#SamaS

 Naslovnica - Buđenje


Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Kompliment

Kako sam doživljavala kompliment? Do prije godinu i pol, kompliment je bio nešto što bi vrlo teško primila. S druge strane nešto što svaka žena voli primiti i čuti. To ima veze sa samopouzdanjem koje gradim radeći na sebi. Opsat ću jednu od tehnika koja se vrlo jednostavno primjenjuje i na jednostavan način podiže samopozdanje. Kako sam primala kompliment? Jesu li ti poznati sljedeći odgovori? Najveći kompliment - Da, baš sam ja takva! - Joj, daj molim te, pa nisam ništa posebno! - Samo sam se malo uredila. - To je stari komad odjeće koji ništa ne vrijedi. - Ma ja nisam ništa posebno. - Ne pretjeruj, ja sam skroz jednostavna! - Aha, da... sigurno je tako kako kažeš! - Neš ti ljepote! Uz sve ove rečenice u paketu ide i prevrtanje očima i onaj kiseli osmijeh. Niz ovih ružnih i sabotirajućih rečenica mogla bi pisati i svaka od nas će se barem u jednoj od tih rečenica naći. To činimo potpuno nesvijesno i često nismo svijesne da u stvari sabotiramo sebe i sebi podmećemo nogu. Rušiš svoj ugl...
Objavi komentar
Pročitajte više

Volim te!

Čaj i administracija Ustajem jutros kao vještica u 6:30, prvi dan službene ne zaposlenosti i odradim prijavu na HZZ. Ustaje malena i kažem joj kako ću biti uskoro gotova te da može "u školu". Osim što sam službeno ne zaposlena, dogovaram si nešto. Telefon zvoni jutros po n-ti puta i ja kako se konzultiram tako piskaram po papirima oko notebooka. Ona provodi vrijeme "u školi", a ja sam uglavnom s mobitelom na uhu. Kako joj ova "škola" završi u roku od maksimalno sat i pol, završava i sva je u brigi. Rokovnik Jel, nekada sam bila zaposlena i od jednog dragog partnera dobila rokovnik, a malena se uzvrtila po stanu i nekog vraga ruje i traži. Pa rekoh u čemu je problem. I nađe ona rokovnik. Kaže mi susretljivo: "Evo mama, našla sam ti ovaj rokovnik da ne moraš pisati po papirima da sve ne pogubiš. Vidim da ti je važno!". Prasnula sam u smijeh i još i sad dok tipkam se smijem. :) Dijete mi je uviđavno i naučila je dijeliti. Samo, majka ju je ...
Objavi komentar
Pročitajte više

Zahvalnost i svijest o Sebi

 Kako sam počela raditi na Sebi? Ima tome više od godinu i pol dana, shvatila sam da sa mnom nije nešto u redu i o tome sam pisala i ovdje . Tada sam pisala najbolje što sam znala u tom trenutku, a to je bilo da sam sebe uspoređivala s drugimna s pitanjem: Kako on to može i kako on to ima, a ja nemam? Stavila sam se u ulogu žrtve . Tada to nisam znala i u tom trenutku je to zaista bilo najbolje što sam znala. Danas na to gledam iz druge perspektive koju sam sama stvorila. Po ne znam koji puta u zadnjih možda desetak godina čula sam istu rečenicu: Poradi na sebi? Što po Bogu, da radim na sebi? Tako sam se pitala dok nisam čula svjedočanstvo mog dragog prijatelja koji je tada već dobrano radio na sebi i ubirao rezultate tog istog rada. Rezultat je bio bolji, zadovoljniji i uspješniji život. To je bilo dovoljno da zagooglam te tri jednostavne riječi: Rad na sebi. Otvorilo se prilično veliko more edukativnih članaka i instant riješenja na ovu temu. Sljedeće mjesto koje sam posjetila bi...
Objavi komentar
Pročitajte više