Stručnjaci

Mundijal

Lipanj/srpanj, 2018. godine, Mundijal u Rusiji u tijeku. Kako to obično kod nas biva, tada je u Hrvatskoj bilo ni manje ni više nego cca 4.000.000 stručnjaka, tzv. izbornika reprezentacije. Gospodin Zlatko Dalić kao strateg naše reprezentacije je bio bez brige obzirom na takav „support“ i podršku iz Domovine. Tako se sijećam anegdote s mojim ocem kojem je „smetao“ Ante Rebić koji ga je matirao i nikada više nije smetao. Zanimljivo! Krenulo nas je i tako smo završili u finalu, 4:2 izgubili od Francuske i postali vice prvaci svijeta. No nebitno… Važno je to da je gospodin Dalić imao podršku struke iz Domovine.

Zdravstveni radnici

Tako i danas. Postoji 4.000.000 stručnjaka i to ni manje ni više već sve redom infektolog do infektologa, epidemiolog do epidemiologa. Svi se razumiju u liječenje do sada nepoznate bolesti uzrokovane COVID-19 virusom otkrivenom u kineskom Wuhanu krajem prošle godine.

Ugrubo, stanovništvo Republike Hrvatske mogu grupirati u 3 sljedeće skupine:

1. Kod nas doma – mi koji smo ostali bez stalnog zaposlenja, koji čekamo eventualno novi posao i toplo mu se nadamo. Također, važna skupina onih koji rade od kuće i onih koji jednostavno slušaju stručnjake i #ostanidoma im je jedina agenda ovih dana.

2. Ekipa teorije zavjere – od ovih čekam da me jednog dana popljuju. Između ostalih u ovu kategoriju spadaju i oni što sve liječe s vitaminom C te meni najdraža skupina: ovi što se ne bi cijepili.

3. Šetači – izolacija, samoizolacija i zaraženi koji se slobodno šeću po ulicama i uzimaju si za pravo tražiti e-propusnicu. Za što? Pretpostavljam da ih se iz prostorije u kojoj obitavaju propusti u prostoriju B u istoj stambenoj jedinici.

Moja skupina je ova „Kod nas doma“ gdje u miru svog zagrebačkog doma, grickam jučer dostavljene jabučice, korabicu i mrkvicu i s mojoj djevojčicom „idem u školu“. Napominjem, nisam ništa prepustila slučaju već sam se saživjela sa situacijom nezaposlenosti i čekam eventualno neku zvijezdu (informaciju) koja bi me spasila. Nadam se svi nekoj win-win situaciji. Kažu da se jedna vrata zatvore, ali da se druga vrata otvore.

Koja je pobuda da me ova tema brine?

Jedini kome trenutno vjerujem jesu Krizni stožer, liječnici i zdravstveni radnici. Vjerujem da izolacija i karantena sigurno kroz neki period moraju imati učinka. Osim toga, niti ja niti itko zna i ima informaciju mogu li ovo čudo preboljeti, a da pojma nemam da sam ga preboljela, a da sam tijekom „prebolijevanja“ nekoga nesretnog zarazila (kronični bolesnik, onkološki bolesnik, osoba starije životne dobi, …). S druge strane, statistika nije dobra ni za ekipu moje životne dobi koji smo „kao“ manje ugroženi. Dakle, nema apsolutno nikakvog pravila, odnosno pravilo je da „pravila nema“. (Mononukleozu sam preboljela sa 8 godina, a da pojma nisam imala da ju imam, niti sam na išta testirana). Ako i nisam bolesna onda pak ne znam postoji li netko do mene u trećoj spomenutoj kategoriji pa da i ja ne svojom voljom završim u toj kategoriji. Hvala, ali nekako ipak ne bih. Iz tog razloga, #ostanidoma i najsigurnije se osjećam ovdje.

Također, volim ljude koji obožavaju komentirati i biti stručnjaci u poslu kojim se ne bave i o kojem blago rečeno nemaju pojma. Tako smo i sada uglavnom epidemiolozi. Ne tako davno, svi smo bili učitelji i procjenjivali njihov „lezi lebe da te jedem“ posao (što je sve osim toga, što se upravo i dokazuje kada sjede za svojim kompovima i pripremaju nastavu na daljinu, a roditelji kojima je to sve skupa „lezi lebe…“ napokon sijede pored svoje djece i rade s njima). Za vrijeme Mundijala smo bili izbornici, a Euro i Olimpijske igre su otkazani pa se sportom ne bavimo. Također, volimo biti računovođe, IT stručnjaci (za što tebi tu treba 5 dana, to samo u 3 klika i sve radi, kako cool… Računalo je samo osmislilo i isprogramiralo pozadinu ta tri klika), inženjeri raznih profila, o građevinski radnicima da ne govorim, to smo svi. Uglavnom u sve se razumijemo.

I za kraj...

Tko sam ja da budem barem trenutno epidemiolog, infektolog, intenzivist, kliničar, anesteziolog, …? E moji ljudi, ajmo samo ugrubo:

- 8 godina osnovne škole

- 4 godine srednje

- 6 godina studija medicine (do sada smo skupili već 18 godina školovanja)

- Stažiranje

- Specijalizacija

- Znanstveni radovi

- Edukacije, konferencije, simpoziji

- Istraživanja

- I iznad svega – rad s različitim ljudima, a jedini cilj je da čovjek bude zdrav

Vjerujem da ima još niz toga čime se liječnici bave, a da ovdje nisam spomenula. Dakle, tko sam ja da na bilo koji način sumnjam u njihova znanja i kompetencije? Kratko i jasno, #ostanidoma, i bit ću KUŠ! Jedino u što vjerujem i što mi ima smisla, jest da što se manje budem kretala, veća je vjerojatnost da „ne nosim smrtonosno oružje“ u rukama i da je manja vjerojatnost da ga pokupim.

Naslovnica - Stručnjaci