Preskoči na glavni sadržaj

Dodirni me, šetnja, trčanje, igra

Partija jamba - SamaS

Za predvečer


Pa kaže: „Dodirni me sasvim slučajno, poljubi me filmski nestvarno…“, dalje neću citirati Galiu, ali mogu reći da sam previše lijepih trenutaka proživjela uz riječi ovog benda. I da će vjerojatno biti još puno takvih trenutaka.
Uvod je malo nesvakidašnji, ali iza mene je jedan divan Uskršnji ponedjeljak i ovo je samo šlag na torti. Poslušati dobru muziku. 80te i Novi val.
Moja djevojčica i ja smo našle svoja 4 kvadrata pod nebom u kojem udišemo svježi zrak. Tako je drugi dan za redom partija Jamba i cedevite iza nas. Danas nam to nije bilo dovoljno pa su pale i dvije partije Čovječe ne ljuti se. Uglavnom, nemam šanse, ali vrijeme je prošlo i družile smo se i uživale na zraku.

Promatranje

Kockica - SamaS

Ono što je mene intrigiralo za to vrijeme je svakako promatranje okolice zgrade i biranje praznina u okolici gdje bi se mogle prošetati, a da ljudi nema u blizini. I tako sam zaključila da su livade uz glavnu cestu super varijanta jer se tu nitko neće zadržavati. Vrtovi i potok su puni šetača i tu nema šanse da idem. Ali… završile mi igru i ajmo… Krenemo preko livade, pored tvornice… do druge livade, napravimo krug polako u šetnji. No to nije bilo sve, potrčala sam nakon barem 100 godina. Napravile smo 1 krug. Dojam nakon sat vremena od tog povijesnog trenutka, osjećam se kao ona plava koka iz Komšije, što trčkara i viče: Ajmo, đoging! 😊 Ne smijem samo odustati od ovog poduhvata jer mi se taj poduhvat čini jako dobrim jer mi je raspoloženje totalno UP. Lijepo se osjećam.

Čovječe ne ljuti se - SamaS

Modni detalj


I naravno jedan jako važan detalj. Hallo Kitty maska. :-P Naručila sam tako 4 maske s jedne stranice na FB i čovjek je to uredno poslao, a narudžba je bila ovako: 1 bijela, 1 roza i 2 dječje. E pa te dvije dječje su sa motivom Hallo Kitty. Pogleda to moja pubertet girle i kaže: „Ja to neću nositi!“ E pa bome, mama hoće. Ona je svoju izvrnula i nosi na bijeloj strani, a Kitty joj masira nos. Uglavnom, ljudi kad vide se smiju, a u tome i jest čar. Javljam čovjeku da su maske stigle i naravno smijem se na motiv i kažem da malena neće nositi, ali ja nosim, a čuješ čovjeka: „A te Kiti masovno šijemo, ali ne djeci.“ Znaju ljudi kako dignut prodaju. Čisti ciljani marketinški trik. :-P Daj Bože da nam ne trebaju dugo, ali anegdota ostaje za cijeli život.
Ma što reći na kraju dana, osmjeh na licu, dobra glazba u pozadini. Onako, sve po propisu i u skladu s #ostanidoma.

Dobro jutro


Sušta suprotnost jučerašnjem danu, koji mi je bio iznimno težak i obuzimala me panika i strah od sutra (COVID-19, nezaposlenost, traženje posla u krizi i broj otkucaja koji je naprosto divljao).
Jučer me nekako izvukla igra s malenom. Doslovno sam pregurala dan, ali sam opet legla nasmijana jer me malena digla i nasmijala. Osim nje, za dobro raspoloženje sve češće se pobrine legendarni čika Čedo iz legendarne prijedorske serije Dobro jutro komšija koju toplo preporučam. Toliko smo ih pogledale da malena zna pjesmicu, a majka naravno ne zna. Svakako spomenuti gospodin kojeg je utjelovio Aleksandar Stojković Piksi kojeg ne mogu ne spomenuti. Definitivno vrhunski profesionalac i iznad svega teška uloga. Veliko hvala na tome i veliki pozdrav iz Zagreba čitavoj ekipi. Nekako ću ih morati kontaktirati i pitati smijem li jednu cijelu priču posvetiti samo njima. U svemu čime se bave je previše života i previše istine i zaslužuju pažnju. 

Uglavnom još jedan dan manje u izolaciji!

Naslovnica - Dodirni me

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kompliment

Kako sam doživljavala kompliment? Do prije godinu i pol, kompliment je bio nešto što bi vrlo teško primila. S druge strane nešto što svaka žena voli primiti i čuti. To ima veze sa samopouzdanjem koje gradim radeći na sebi. Opsat ću jednu od tehnika koja se vrlo jednostavno primjenjuje i na jednostavan način podiže samopozdanje. Kako sam primala kompliment? Jesu li ti poznati sljedeći odgovori? Najveći kompliment - Da, baš sam ja takva! - Joj, daj molim te, pa nisam ništa posebno! - Samo sam se malo uredila. - To je stari komad odjeće koji ništa ne vrijedi. - Ma ja nisam ništa posebno. - Ne pretjeruj, ja sam skroz jednostavna! - Aha, da... sigurno je tako kako kažeš! - Neš ti ljepote! Uz sve ove rečenice u paketu ide i prevrtanje očima i onaj kiseli osmijeh. Niz ovih ružnih i sabotirajućih rečenica mogla bi pisati i svaka od nas će se barem u jednoj od tih rečenica naći. To činimo potpuno nesvijesno i često nismo svijesne da u stvari sabotiramo sebe i sebi podmećemo nogu. Rušiš svoj ugl

Zona konfora

Zona konfora je mjesto na kojem ne želim ostati, a koje je toliko bolno privlačno, naizled sigurno. Ne mjenjaj ništa. Ne talasaj. Novo... čemu to? Baš ćeš ti to. Baš tebe to dobro čeka? Da, da, aha, vidjet ćeš ti. I sve ono crno što gunđa unutarnji kritičar. 🙂 "Život počinje kada napustiš zonu konfora", još jedna od rečenica koje su mi stubokom promijenile život. Uskoro me čeka nova životna avantura i iznimno sam uzbuđena. Čeka me novi posao. Uzbuđenje, strast, učenje, nova poznanstva vs poznato, isto, statično, obično! Odluka je naizgled jednostavna. Donosila sam je nevjerojatnih godinu dana. Pozitivno u tih godinu dana je da sam si ispunila veliku želju. Sudjelovati u jednoj velikoj implementaciji. EUR je zaista veliki projekt s jedne strane, ali s druge strane osim ispunjene želje... nema niti jednog konkretnog benefita (niti u nekom novom znanju, niti financijski). Kći čita što tipkam i rekla mi je jednu divnu rečenicu: Uvijek si gledala razloge zašto ne prihvatiti ponud

Ciljevi

 Kreirajući dugoročni plan za sljedećih godinu dana, jedna od želja bila je da svaki mjesec ovdje objavim jedan post. Kako život donosi svoja iznenađenja tako je i moju My Willing 2022 stubokom promjenio. Rastem zasigurno. Najveća promjena koja se desila jest da glavni cilj ove godine nisu dijete i napredovanje u poslu. Tjelo je poslalo znak i Sebe i dijete stavilo na prvo mjesto. Godina u znaku zdravlja, brige o Sebi i malenoj. Sve drugo, ako bude. Ovo je bila uvodna riječ. Sada bi malo o određivanju tih naših ciljeva, želja, pikova ili kako god ih svatko od nas zvao. U tom mom izazovu za ovu godinu ključ su vježbanje i hodanje. Teško je, ali me veseli. Čisto lice, čišće misli, oblikovano tijelo... 10% manje na težini u odnosu na početak. Napredak vidljiv...  U ožujku je došlo lijepo vrijeme i sve više vremena sam počela provoditi vani. Pogledam brojač koraka, tu sam negdje na 4 ili 5 km dnevno i odredim pik na 100 km za ozujak i 125 km u travnju. Dakle, cca 1 km više na dnevnoj razin