Preskoči na glavni sadržaj

Šteta

Je li šteta gori virus od COVID-19?


Evo situacije od sinoć. Dan prije, nedjeljni ručak koji malena i ja naravno nismo uspjele pojesti i ostavila sam da imamo i za dan poslije. Jučer ručamo podgrijani ručak, ali i dalje nismo uspjele pojesti.
E sad, kakve veze ima naslov s tim. 

Šteta da se ne baci pa sam išla jesti!

Šteta danas, šteta jučer, šteta sutra, a prekosutra... jedna od rizičnih skupina su i pretili. Dakle, ipak sam se odlučila jutros (na žalost) baciti ostatak. Činjenica je da ima i onih kojima bi taj obrok zlata vrijedio, ali za nas je ovo bilo pametnije učiniti. Smanjujemo opasnost od "ne daj Bože". Da ne govorim o ekipi na fb koja non stop nesto muti i u ovim danima izolacije, doslovno ždere. U ostalom i sama sam takva. Vec 2 dana ne prestajem razmišljati o mladom luku, domaćoj masti i domaćem kruhu (peče se). I nakon toga ću na fotelju da potrošim kalorije. 🤣

E sad, sukladno prethodno postavljenoj tezi na početku, koji će rezultat biti kada jednog dana sve ovo prođe i počnemo se vraćati normalnom životu. Zadesit će nas nova epidemija. Epidemija debelih! 😊

Čuvat ću se ja i te kako se čuvam i ove.

Domaci kruh by SamaS
Domaći kruh by SamaS

Kako bih ostala dosljedna napisanom, popodne ću kušati moj kruh.

I da, nije sve tako ni jednostavno. Kvasina se nije digla čitavu noć pa sam posegla za polovicom sviježe germe iz frižidera, dodala još brašna te sjedinila sve kako bi nastalo ovo na slici. Kvasinu nisam stavila u ledenicu već u frižider i nadam se da se sljedeći put neće dogoditi da se kvasina neće dignuti. 😉

Naslovnica - Šteta

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kompliment

Kako sam doživljavala kompliment? Do prije godinu i pol, kompliment je bio nešto što bi vrlo teško primila. S druge strane nešto što svaka žena voli primiti i čuti. To ima veze sa samopouzdanjem koje gradim radeći na sebi. Opsat ću jednu od tehnika koja se vrlo jednostavno primjenjuje i na jednostavan način podiže samopozdanje. Kako sam primala kompliment? Jesu li ti poznati sljedeći odgovori? Najveći kompliment - Da, baš sam ja takva! - Joj, daj molim te, pa nisam ništa posebno! - Samo sam se malo uredila. - To je stari komad odjeće koji ništa ne vrijedi. - Ma ja nisam ništa posebno. - Ne pretjeruj, ja sam skroz jednostavna! - Aha, da... sigurno je tako kako kažeš! - Neš ti ljepote! Uz sve ove rečenice u paketu ide i prevrtanje očima i onaj kiseli osmijeh. Niz ovih ružnih i sabotirajućih rečenica mogla bi pisati i svaka od nas će se barem u jednoj od tih rečenica naći. To činimo potpuno nesvijesno i često nismo svijesne da u stvari sabotiramo sebe i sebi podmećemo nogu. Rušiš svoj ugl

Zona konfora

Zona konfora je mjesto na kojem ne želim ostati, a koje je toliko bolno privlačno, naizled sigurno. Ne mjenjaj ništa. Ne talasaj. Novo... čemu to? Baš ćeš ti to. Baš tebe to dobro čeka? Da, da, aha, vidjet ćeš ti. I sve ono crno što gunđa unutarnji kritičar. 🙂 "Život počinje kada napustiš zonu konfora", još jedna od rečenica koje su mi stubokom promijenile život. Uskoro me čeka nova životna avantura i iznimno sam uzbuđena. Čeka me novi posao. Uzbuđenje, strast, učenje, nova poznanstva vs poznato, isto, statično, obično! Odluka je naizgled jednostavna. Donosila sam je nevjerojatnih godinu dana. Pozitivno u tih godinu dana je da sam si ispunila veliku želju. Sudjelovati u jednoj velikoj implementaciji. EUR je zaista veliki projekt s jedne strane, ali s druge strane osim ispunjene želje... nema niti jednog konkretnog benefita (niti u nekom novom znanju, niti financijski). Kći čita što tipkam i rekla mi je jednu divnu rečenicu: Uvijek si gledala razloge zašto ne prihvatiti ponud

Ciljevi

 Kreirajući dugoročni plan za sljedećih godinu dana, jedna od želja bila je da svaki mjesec ovdje objavim jedan post. Kako život donosi svoja iznenađenja tako je i moju My Willing 2022 stubokom promjenio. Rastem zasigurno. Najveća promjena koja se desila jest da glavni cilj ove godine nisu dijete i napredovanje u poslu. Tjelo je poslalo znak i Sebe i dijete stavilo na prvo mjesto. Godina u znaku zdravlja, brige o Sebi i malenoj. Sve drugo, ako bude. Ovo je bila uvodna riječ. Sada bi malo o određivanju tih naših ciljeva, želja, pikova ili kako god ih svatko od nas zvao. U tom mom izazovu za ovu godinu ključ su vježbanje i hodanje. Teško je, ali me veseli. Čisto lice, čišće misli, oblikovano tijelo... 10% manje na težini u odnosu na početak. Napredak vidljiv...  U ožujku je došlo lijepo vrijeme i sve više vremena sam počela provoditi vani. Pogledam brojač koraka, tu sam negdje na 4 ili 5 km dnevno i odredim pik na 100 km za ozujak i 125 km u travnju. Dakle, cca 1 km više na dnevnoj razin