Du

Du

Sjedim jutros za kompom i pijuckam jutarnju kavicu i odjednom DU, grunulo je 2.5 po Richteru. ☹ Nakon povratka iz izbjeglištva, prvi puta da sam osjetila. Malena je osjetila i jučer, ali ja nisam do danas. Očekivala sam da ću to prvo podrhtavanje koja ću osjetiti podnijeti stojički i hrabro. Od velike hrabrosti ostalo je to da sam se uzvrtila po stanu kao dijete pred ekskurziju i nisam znala kuda da krenem. Znala sam da nije jako, ali osjetila sam i čula sam detonaciju. Cijeli dan mi je propao i nisam uspjela ništa od planiranog i na kraju sam popodne odustala. Zovem ovo teškim danom. Osjećala sam da mi tlak divlja i uspjela sam se umiriti. Istina, uspjela sam obaviti dućane (DM i Špar) i to strategijski, sjednem u auto i od parkinga do parkinga kako bi izvidjela gdje je najmanji red. Špar u Dubravi na placu je otkriće za mene. Istina da će trebati vremena da se naviknem, ali mi je danas totalno sjeo. 15tak minuta čekanja u redu uz držanje distance, unutra također u redu jer nije velika gužva. U DM smo otišle gdje očekivano nema gužve i vratile se doma.

I to je bilo manje-više to od ovog potrešenog dana.

Poljički soparnik

Recept s interneta, dorađen na način da se pripremi „od namjerce“ i naravno da se to malo korigira po mom:

Tijesto:

Brašno

Sol

2 dl vode

Maslinovo ulje

Zamijesiti glatko tijesto i pustiti da se odmori.

Nadjev:

Blitva – očistiti, oprati i narezati na trakice

Vegeta – posipati po blitvi i pustiti da stoji

Preljev: bijeli luk s peršinom i maslinovim uljem

Postupak:

Tijesto podijeliti i razvaljati

Donju podlogu premazati s maslinovim uljem, na nju staviti blitvu i preliti sa preljevom.

Preko toga se stavi gornja strana soparnika i pospaja s donjom stranom. Pekla sam ga na obrnutom plehu. Ne pitati koliko jer je sve pripremano od namjerce, a tako je i pečeno. Dok lijepo ne porumeni. Samo sam gornju plohu izbola s vilicom da mi izađe zrak.

Kad je moja malena rekla da je fino i da joj ovako blitva paše, onda vjerujem da je tako.

Kriza nakon ručka

I onda kad je sve završilo. Ručale smo, počinjem osjećati posljedice tog današnjeg podrhtavanja. Tlak na svoju stranu, otkucaji na svoju. U šetnju ne mogu da me priroda umiri. Jednostavno ponovo sam (istina u manjoj kličini adrenalina) proživjela to nesretno buđenje. Ne mogu doći k sebi koliko ovo može loše utjecati na čovjeka. Malena je svjesna što se događa, ali imam osjećaj da je to puno bolje podnijela od mene. Čak što više, razumnije. Znam i sama da ne mogu ništa promjeniti, znam i sama da nas upozoravaju da će ih biti, ali da ne bi trebao biti razorni. Također, i statičari su potvrdili da je zgrada u redu, ali psiha je psiha. :( No, kao i do sada, život i nakon ovoga ide dalje.

Naslovnica – Poljički soparnik by SamaS