Preskoči na glavni sadržaj

Usudi se

 Što je hrabrost?


Ovo je hrabrost!



Napiše jedan učenik u zadaćnicu i na kraju 8.razreda prvi put zaradi Odličan(5). Ne znam je li ovo istina ili nije, ali negde mi zvoni da je netko pričao ovu anegdotu.

Kakve ovo ima veze sa mnom? Bila sam kod moje mentorice i odnjela moje baklave. Kušala ih je i pitala: "Jesi se probala negdje oglasiti? Raditi ovo za drugog?" Samo sam tužno slegnula ramena i rekla: "Pa nisam, ali sanjam trenutak da prodajem popecke, baklavu i uštipke?"

O motivacijskom govoru koji mi je održala u nekoliko riječi sada neću, ali ću reći da sam se već drugo veče odvažila i oglasila na fejsu svoju bezgraničnu ljubav prema baklavi, uštipcima... Čekam prvjenca. Desit će se jer sam se usudila učiniti nešto što će me veseliti, nešto korisno i nešto što volim. 🙂

Uvod je gotov i sada ću se vratiti na naslov. Naime, do prije nekoliko mjeseci ne bi se usudila učiniti taj korak. Jer, tko će što reći, kako će okolina gledati na to da u MOJE slobodno vrijeme pošteno radim za drugog i dobijem simboličnu nagradu za to. Jel, sramota je raditi. Usuditi se pošteno raditi. Sramota, strah od osude, ogovaranja, dokazivanje tko sam, što sam i koliko vrijedim!!! Hej, kome se to treba dokazivati? Napokon znam ne samo odgovor na to pitanje, već i na pitanje, koga voljeti?

1. Dokazivati se sebi!

2. Voljeti sebe!

Usudila sam se! Usudila sam se voljeti sebe. Samo nebo mi je granica.

Prva baklava će uskoro otići u prave ruke, jer sam se USUDILA!

#SamaS

Naslovnica

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Volim te!

Čaj i administracija Ustajem jutros kao vještica u 6:30, prvi dan službene ne zaposlenosti i odradim prijavu na HZZ. Ustaje malena i kažem joj kako ću biti uskoro gotova te da može "u školu". Osim što sam službeno ne zaposlena, dogovaram si nešto. Telefon zvoni jutros po n-ti puta i ja kako se konzultiram tako piskaram po papirima oko notebooka. Ona provodi vrijeme "u školi", a ja sam uglavnom s mobitelom na uhu. Kako joj ova "škola" završi u roku od maksimalno sat i pol, završava i sva je u brigi. Rokovnik Jel, nekada sam bila zaposlena i od jednog dragog partnera dobila rokovnik, a malena se uzvrtila po stanu i nekog vraga ruje i traži. Pa rekoh u čemu je problem. I nađe ona rokovnik. Kaže mi susretljivo: "Evo mama, našla sam ti ovaj rokovnik da ne moraš pisati po papirima da sve ne pogubiš. Vidim da ti je važno!". Prasnula sam u smijeh i još i sad dok tipkam se smijem. :) Dijete mi je uviđavno i naučila je dijeliti. Samo, majka ju je ...
Objavi komentar
Pročitajte više

Kompliment

Kako sam doživljavala kompliment? Do prije godinu i pol, kompliment je bio nešto što bi vrlo teško primila. S druge strane nešto što svaka žena voli primiti i čuti. To ima veze sa samopouzdanjem koje gradim radeći na sebi. Opsat ću jednu od tehnika koja se vrlo jednostavno primjenjuje i na jednostavan način podiže samopozdanje. Kako sam primala kompliment? Jesu li ti poznati sljedeći odgovori? Najveći kompliment - Da, baš sam ja takva! - Joj, daj molim te, pa nisam ništa posebno! - Samo sam se malo uredila. - To je stari komad odjeće koji ništa ne vrijedi. - Ma ja nisam ništa posebno. - Ne pretjeruj, ja sam skroz jednostavna! - Aha, da... sigurno je tako kako kažeš! - Neš ti ljepote! Uz sve ove rečenice u paketu ide i prevrtanje očima i onaj kiseli osmijeh. Niz ovih ružnih i sabotirajućih rečenica mogla bi pisati i svaka od nas će se barem u jednoj od tih rečenica naći. To činimo potpuno nesvijesno i često nismo svijesne da u stvari sabotiramo sebe i sebi podmećemo nogu. Rušiš svoj ugl...
Objavi komentar
Pročitajte više

Ciljevi

 Kreirajući dugoročni plan za sljedećih godinu dana, jedna od želja bila je da svaki mjesec ovdje objavim jedan post. Kako život donosi svoja iznenađenja tako je i moju My Willing 2022 stubokom promjenio. Rastem zasigurno. Najveća promjena koja se desila jest da glavni cilj ove godine nisu dijete i napredovanje u poslu. Tjelo je poslalo znak i Sebe i dijete stavilo na prvo mjesto. Godina u znaku zdravlja, brige o Sebi i malenoj. Sve drugo, ako bude. Ovo je bila uvodna riječ. Sada bi malo o određivanju tih naših ciljeva, želja, pikova ili kako god ih svatko od nas zvao. U tom mom izazovu za ovu godinu ključ su vježbanje i hodanje. Teško je, ali me veseli. Čisto lice, čišće misli, oblikovano tijelo... 10% manje na težini u odnosu na početak. Napredak vidljiv...  U ožujku je došlo lijepo vrijeme i sve više vremena sam počela provoditi vani. Pogledam brojač koraka, tu sam negdje na 4 ili 5 km dnevno i odredim pik na 100 km za ozujak i 125 km u travnju. Dakle, cca 1 km više na dnev...
Objavi komentar
Pročitajte više