Ovom postu je prethodio post What's my problem koji je bio početak jedne divne priče koju svjedočim već 2 i pol mjeseca.
Dužna sam svoje svjedočanstvo podijeliti i možda nekoga potaknuti da ostvari naslov. Nije lako, ali se isplati.
Izazov. Krenimo nekim redom. U srpnju mi se nešto digodilo što je rezultiralo velikom boli, tugom i osjećajem nemoći. S druge strane, moje moždane vijuge su su vrištale na mene: Radi na sebi! Radi na sebi! Radi na sebi!
Radi na sebi?
Google zna sve pa sam mu se u tajnosti obratila za pomoć. Također, napisala i post koji sam već spomenula, upitala za mišljenje prijatelja koji mi je također spominjao Rad na sebi. Poslao mi je dva predivna motivacijska govora. Također, došla mi je jedna poruka koja je bila doslovno "metak". Mozak mi je vrištao, moguće je da više jednostavno nije mogao i da je to bio jedini način da ne izgori, vapio je za pomoći. 😇
Sljedeća adresa koja mi je bila pomoć je bio youtube s morem videos (kako kaže SS - o njoj ću posebno kad dobijem dozvolu, ma o svima ću koji su stali uz mene). Eskalirala sam svoj izazov na nekoliko adresa i podrška je došla sa svih strana. Zaista sa svih. I krenulo je... učenje novih navika!
Nove navike su:
1. Svaki dan biti svjesna sebe. Svaki dan reći sebi kakva sam ja osoba i odgovoriti sebi na pitanje koje je bit: Zašto ja trebam i imam razloga voljeti Sebe?
2. Svaki dan biti zahvalna. Potražite primjere pitanja za Dnevnik sreće. Zahvalnost je jako moćna.
3. Svaki dan odvojim vrijeme za sebe (citam, slušam edukacije, radim s mentorima...).
4. Svaki dan učinim nešto dobro (za zajednicu, za nekog dragog, ...).
5. Pisati, pisati i pisati (ovo je jako, jako bitno jer je to moja ispovijed i tu puno učim o sebi). Kroz čitanje i slušanje korisnih videa naučila sam što treba činiti.
Ima jos puno posla, a to su:
1. Nenasilna komunikacija odnosno asertivnost
2. Put do cilja, preko niza manjih ciljeva. Cilj je na slovu S, a ja sam sada negdje ispred u bespuću abecede. Svako ostvareno slovo počinje s tim S: Srećom. Neizmjernom srećom.
Uvod je gotov. Pitala sam moje dijete nakon nekih mjesec dana da me ocjeni od 1 do 5 u odnosu koji mi je iznimno važan. Odnos s njom. Odgovorila mi je: "Vrlo dobar (4) zato što uvijek imaš prostora biti još bolja!!!". Uspjela sam nekako izustiti: "Hvala!". O tome da mi te riječi još uvijek zvone i odzvanjaju u glavi svijedoči ovaj post.
Volim sebe i radim na sebi!
Plod tog rada je moja sreća. 😘
PS. Bit ću iskrena: ovo nije lak posao. Izazovan je i takvim ga treba doživjeti!
#SamaS
Naslovnica
Primjedbe
Objavi komentar