Preskoči na glavni sadržaj

Ciljevi

 Kreirajući dugoročni plan za sljedećih godinu dana, jedna od želja bila je da svaki mjesec ovdje objavim jedan post.

Kako život donosi svoja iznenađenja tako je i moju My Willing 2022 stubokom promjenio. Rastem zasigurno. Najveća promjena koja se desila jest da glavni cilj ove godine nisu dijete i napredovanje u poslu. Tjelo je poslalo znak i Sebe i dijete stavilo na prvo mjesto. Godina u znaku zdravlja, brige o Sebi i malenoj. Sve drugo, ako bude.

Ovo je bila uvodna riječ. Sada bi malo o određivanju tih naših ciljeva, želja, pikova ili kako god ih svatko od nas zvao. U tom mom izazovu za ovu godinu ključ su vježbanje i hodanje. Teško je, ali me veseli. Čisto lice, čišće misli, oblikovano tijelo... 10% manje na težini u odnosu na početak. Napredak vidljiv... 

U ožujku je došlo lijepo vrijeme i sve više vremena sam počela provoditi vani. Pogledam brojač koraka, tu sam negdje na 4 ili 5 km dnevno i odredim pik na 100 km za ozujak i 125 km u travnju. Dakle, cca 1 km više na dnevnoj razini jer neću hike-ati svaki dan. I sto se dogodi u ožujku, dosegnem nevjerojatna 142 km. Je li cilj bio ne dovoljno izazovan? Jesam li podcijenila Sebe? Ili sam pobijedila. 

Sličan scenarij desio se i s ciljevima za godinu u cjelini. Slušajući jedan podcust o ciljevima i planovima, podcast sugerira da ciljeve valja revidirati. Tako sam mislila rasti u jednom drugom smijeru, a rastem u iscjeljivanju i zdravlju. 

Ljubim vas, hvala vam što me čitate i zahvalna sam kada nešto naučite iz mojih iskustava.

PS. U sljedećoj polovini godine će se otvoriti neko novo vrijeme i ako zdravlje dozvoli, pisat ću više. Pisanje mi godi!

#SamaS

Naslovnica

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kompliment

Kako sam doživljavala kompliment? Do prije godinu i pol, kompliment je bio nešto što bi vrlo teško primila. S druge strane nešto što svaka žena voli primiti i čuti. To ima veze sa samopouzdanjem koje gradim radeći na sebi. Opsat ću jednu od tehnika koja se vrlo jednostavno primjenjuje i na jednostavan način podiže samopozdanje. Kako sam primala kompliment? Jesu li ti poznati sljedeći odgovori? Najveći kompliment - Da, baš sam ja takva! - Joj, daj molim te, pa nisam ništa posebno! - Samo sam se malo uredila. - To je stari komad odjeće koji ništa ne vrijedi. - Ma ja nisam ništa posebno. - Ne pretjeruj, ja sam skroz jednostavna! - Aha, da... sigurno je tako kako kažeš! - Neš ti ljepote! Uz sve ove rečenice u paketu ide i prevrtanje očima i onaj kiseli osmijeh. Niz ovih ružnih i sabotirajućih rečenica mogla bi pisati i svaka od nas će se barem u jednoj od tih rečenica naći. To činimo potpuno nesvijesno i često nismo svijesne da u stvari sabotiramo sebe i sebi podmećemo nogu. Rušiš svoj ugl

Zona konfora

Zona konfora je mjesto na kojem ne želim ostati, a koje je toliko bolno privlačno, naizled sigurno. Ne mjenjaj ništa. Ne talasaj. Novo... čemu to? Baš ćeš ti to. Baš tebe to dobro čeka? Da, da, aha, vidjet ćeš ti. I sve ono crno što gunđa unutarnji kritičar. 🙂 "Život počinje kada napustiš zonu konfora", još jedna od rečenica koje su mi stubokom promijenile život. Uskoro me čeka nova životna avantura i iznimno sam uzbuđena. Čeka me novi posao. Uzbuđenje, strast, učenje, nova poznanstva vs poznato, isto, statično, obično! Odluka je naizgled jednostavna. Donosila sam je nevjerojatnih godinu dana. Pozitivno u tih godinu dana je da sam si ispunila veliku želju. Sudjelovati u jednoj velikoj implementaciji. EUR je zaista veliki projekt s jedne strane, ali s druge strane osim ispunjene želje... nema niti jednog konkretnog benefita (niti u nekom novom znanju, niti financijski). Kći čita što tipkam i rekla mi je jednu divnu rečenicu: Uvijek si gledala razloge zašto ne prihvatiti ponud