Preskoči na glavni sadržaj

What's MY problem?

 I don't "fucking" understand!!! 🤔


Dugo se spremam napisati ovaj tekst. Zaista dugo. Ima tome već možda i godinu dana. Voljela bi se samo odmah ograditi i napomenuti da iznisim isključivo svoj stav i da nisam nužno u pravu, ali teza koju postavljam u startu je naslov ovog posta.

Svakog koga nemamjerno povrijedim (što nije nemoguće), unaprijed se ispričavam i molim da ovo ne ispadne kritika već samo želja da ja budem bolja odnosno da pokrenem diskusiju u kojoj bi izvukla nit i odgovorila na pitanje odnosno tezu posta.

Dakle, za pocetak cu opisati svojih zadnjih 48 sati cca:

1. Cetvrtak: kašljem, kašljem, kašljem, povraćam... kašljem, bljucnem... promukla... muka mi je od šlajma... zrak udišem na preskokce... liježem u krevet i saga se nastavlja do petka 5:00 ujutro

2. Petak: pijem Nixar i Euthyrox, vraćam se u krevet i govno stane... u 8:00 još bajam bi li na posao i jesam li sposobna raditi čitav dan na ne baš ne zahtjevnom projktu (rudarski iscrpljujuć posao). Pocinjem opet kašljati.. u prsima stišće, opet povraćam... Dokica se ne javlja, ne odgovara na mail... Ajmo na Rebro na hitnu. 5 sati izolacije, samoće i kašlja na Covid19 odjelu... Zaključak: cijepljena s obje doze, kašlje i dalje, tipujemo na alergijski bronhitis i astmu... Dođem kući: popijem kortić, ventilin... i u roku 10 min zamrem čvrstim snom na dva i pol sata... kraj dana je tu. Dijetetu spremam kakvu takvu večeru i ovim putem zahvaljujem kumi što se dva dana brinula o nama jer ovo traje već 7.dan. Prespavam noć...

3.Subota - danas... uz terapiju super. Nakasljem se, promukla sam, ali bolje. I ako utvrdimo da je zaista astma u pitanju okinuta alergijom... Ok, ljudi žive s tim i normalno funkcioniraju. Jebiga, život ide dalje i tako gledam na to... No bit današnjeg dana nije to, već što sam sve do sad napravila (u danu nakon hitne kad bi se trebala rekuperat i odmorit). Pa krenimo s popisom:

1.doručak

2.dućan

3.3 perilice veša i 1 ostaje za noć jer više nemam kuda vješati

4.ručak, manje više sve pospremljeno

5.ostaje jos: popeglati veš i pripremiti djetetu desert (kolač bez pečenja...😀)

S druge strane gledam žene koje:

1.ne rade i doma su stalno ili rade, a doma su cimerice (ne znam kako bez doze sarkazma prikazati razliku)

2.imaju neuredne kuće i ne nakuhavaju i ne spremaju niti priblizno kao ja

3.imaju ili nemaju dijecu

4.imaju ok komade kraj sebe koji često nadomještaju ovo od 1 do 3

E sad, što mene ustvari muči? Vratimo se sad na naslov posta. What's my problem? Naime, kako žena s opisom s početka priče ne može naći ovo pod 4, ali ne da bilo što nadomješta, već da jedno drugom budemo vjetar u leđa.

Napominjem: nisam savršenstvo. Imam svojih i mana i vrlina. Mana mi je iskrenost, kao i vrlina... Mana mi je veliko srce, kao i vrlina... I ono što me pokreće: Strast u svakom životnom pogledu. I najveća mana: Što na umu to na drumu. Tri puta kažem prije nego razmislim.

Evo... ima li itko suvisli odgovor na moje pitanje?

#SamaS

Naslovnica

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kompliment

Kako sam doživljavala kompliment? Do prije godinu i pol, kompliment je bio nešto što bi vrlo teško primila. S druge strane nešto što svaka žena voli primiti i čuti. To ima veze sa samopouzdanjem koje gradim radeći na sebi. Opsat ću jednu od tehnika koja se vrlo jednostavno primjenjuje i na jednostavan način podiže samopozdanje. Kako sam primala kompliment? Jesu li ti poznati sljedeći odgovori? Najveći kompliment - Da, baš sam ja takva! - Joj, daj molim te, pa nisam ništa posebno! - Samo sam se malo uredila. - To je stari komad odjeće koji ništa ne vrijedi. - Ma ja nisam ništa posebno. - Ne pretjeruj, ja sam skroz jednostavna! - Aha, da... sigurno je tako kako kažeš! - Neš ti ljepote! Uz sve ove rečenice u paketu ide i prevrtanje očima i onaj kiseli osmijeh. Niz ovih ružnih i sabotirajućih rečenica mogla bi pisati i svaka od nas će se barem u jednoj od tih rečenica naći. To činimo potpuno nesvijesno i često nismo svijesne da u stvari sabotiramo sebe i sebi podmećemo nogu. Rušiš svoj ugl...

Volim te!

Čaj i administracija Ustajem jutros kao vještica u 6:30, prvi dan službene ne zaposlenosti i odradim prijavu na HZZ. Ustaje malena i kažem joj kako ću biti uskoro gotova te da može "u školu". Osim što sam službeno ne zaposlena, dogovaram si nešto. Telefon zvoni jutros po n-ti puta i ja kako se konzultiram tako piskaram po papirima oko notebooka. Ona provodi vrijeme "u školi", a ja sam uglavnom s mobitelom na uhu. Kako joj ova "škola" završi u roku od maksimalno sat i pol, završava i sva je u brigi. Rokovnik Jel, nekada sam bila zaposlena i od jednog dragog partnera dobila rokovnik, a malena se uzvrtila po stanu i nekog vraga ruje i traži. Pa rekoh u čemu je problem. I nađe ona rokovnik. Kaže mi susretljivo: "Evo mama, našla sam ti ovaj rokovnik da ne moraš pisati po papirima da sve ne pogubiš. Vidim da ti je važno!". Prasnula sam u smijeh i još i sad dok tipkam se smijem. :) Dijete mi je uviđavno i naučila je dijeliti. Samo, majka ju je ...

Zahvalnost i svijest o Sebi

 Kako sam počela raditi na Sebi? Ima tome više od godinu i pol dana, shvatila sam da sa mnom nije nešto u redu i o tome sam pisala i ovdje . Tada sam pisala najbolje što sam znala u tom trenutku, a to je bilo da sam sebe uspoređivala s drugimna s pitanjem: Kako on to može i kako on to ima, a ja nemam? Stavila sam se u ulogu žrtve . Tada to nisam znala i u tom trenutku je to zaista bilo najbolje što sam znala. Danas na to gledam iz druge perspektive koju sam sama stvorila. Po ne znam koji puta u zadnjih možda desetak godina čula sam istu rečenicu: Poradi na sebi? Što po Bogu, da radim na sebi? Tako sam se pitala dok nisam čula svjedočanstvo mog dragog prijatelja koji je tada već dobrano radio na sebi i ubirao rezultate tog istog rada. Rezultat je bio bolji, zadovoljniji i uspješniji život. To je bilo dovoljno da zagooglam te tri jednostavne riječi: Rad na sebi. Otvorilo se prilično veliko more edukativnih članaka i instant riješenja na ovu temu. Sljedeće mjesto koje sam posjetila bi...