Preskoči na glavni sadržaj

What's MY problem?

 I don't "fucking" understand!!! 🤔


Dugo se spremam napisati ovaj tekst. Zaista dugo. Ima tome već možda i godinu dana. Voljela bi se samo odmah ograditi i napomenuti da iznisim isključivo svoj stav i da nisam nužno u pravu, ali teza koju postavljam u startu je naslov ovog posta.

Svakog koga nemamjerno povrijedim (što nije nemoguće), unaprijed se ispričavam i molim da ovo ne ispadne kritika već samo želja da ja budem bolja odnosno da pokrenem diskusiju u kojoj bi izvukla nit i odgovorila na pitanje odnosno tezu posta.

Dakle, za pocetak cu opisati svojih zadnjih 48 sati cca:

1. Cetvrtak: kašljem, kašljem, kašljem, povraćam... kašljem, bljucnem... promukla... muka mi je od šlajma... zrak udišem na preskokce... liježem u krevet i saga se nastavlja do petka 5:00 ujutro

2. Petak: pijem Nixar i Euthyrox, vraćam se u krevet i govno stane... u 8:00 još bajam bi li na posao i jesam li sposobna raditi čitav dan na ne baš ne zahtjevnom projktu (rudarski iscrpljujuć posao). Pocinjem opet kašljati.. u prsima stišće, opet povraćam... Dokica se ne javlja, ne odgovara na mail... Ajmo na Rebro na hitnu. 5 sati izolacije, samoće i kašlja na Covid19 odjelu... Zaključak: cijepljena s obje doze, kašlje i dalje, tipujemo na alergijski bronhitis i astmu... Dođem kući: popijem kortić, ventilin... i u roku 10 min zamrem čvrstim snom na dva i pol sata... kraj dana je tu. Dijetetu spremam kakvu takvu večeru i ovim putem zahvaljujem kumi što se dva dana brinula o nama jer ovo traje već 7.dan. Prespavam noć...

3.Subota - danas... uz terapiju super. Nakasljem se, promukla sam, ali bolje. I ako utvrdimo da je zaista astma u pitanju okinuta alergijom... Ok, ljudi žive s tim i normalno funkcioniraju. Jebiga, život ide dalje i tako gledam na to... No bit današnjeg dana nije to, već što sam sve do sad napravila (u danu nakon hitne kad bi se trebala rekuperat i odmorit). Pa krenimo s popisom:

1.doručak

2.dućan

3.3 perilice veša i 1 ostaje za noć jer više nemam kuda vješati

4.ručak, manje više sve pospremljeno

5.ostaje jos: popeglati veš i pripremiti djetetu desert (kolač bez pečenja...😀)

S druge strane gledam žene koje:

1.ne rade i doma su stalno ili rade, a doma su cimerice (ne znam kako bez doze sarkazma prikazati razliku)

2.imaju neuredne kuće i ne nakuhavaju i ne spremaju niti priblizno kao ja

3.imaju ili nemaju dijecu

4.imaju ok komade kraj sebe koji često nadomještaju ovo od 1 do 3

E sad, što mene ustvari muči? Vratimo se sad na naslov posta. What's my problem? Naime, kako žena s opisom s početka priče ne može naći ovo pod 4, ali ne da bilo što nadomješta, već da jedno drugom budemo vjetar u leđa.

Napominjem: nisam savršenstvo. Imam svojih i mana i vrlina. Mana mi je iskrenost, kao i vrlina... Mana mi je veliko srce, kao i vrlina... I ono što me pokreće: Strast u svakom životnom pogledu. I najveća mana: Što na umu to na drumu. Tri puta kažem prije nego razmislim.

Evo... ima li itko suvisli odgovor na moje pitanje?

#SamaS

Naslovnica

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kompliment

Kako sam doživljavala kompliment? Do prije godinu i pol, kompliment je bio nešto što bi vrlo teško primila. S druge strane nešto što svaka žena voli primiti i čuti. To ima veze sa samopouzdanjem koje gradim radeći na sebi. Opsat ću jednu od tehnika koja se vrlo jednostavno primjenjuje i na jednostavan način podiže samopozdanje. Kako sam primala kompliment? Jesu li ti poznati sljedeći odgovori? Najveći kompliment - Da, baš sam ja takva! - Joj, daj molim te, pa nisam ništa posebno! - Samo sam se malo uredila. - To je stari komad odjeće koji ništa ne vrijedi. - Ma ja nisam ništa posebno. - Ne pretjeruj, ja sam skroz jednostavna! - Aha, da... sigurno je tako kako kažeš! - Neš ti ljepote! Uz sve ove rečenice u paketu ide i prevrtanje očima i onaj kiseli osmijeh. Niz ovih ružnih i sabotirajućih rečenica mogla bi pisati i svaka od nas će se barem u jednoj od tih rečenica naći. To činimo potpuno nesvijesno i često nismo svijesne da u stvari sabotiramo sebe i sebi podmećemo nogu. Rušiš svoj ugl...

Usudi se

 Što je hrabrost? Ovo je hrabrost! Napiše jedan učenik u zadaćnicu i na kraju 8.razreda prvi put zaradi Odličan(5). Ne znam je li ovo istina ili nije, ali negde mi zvoni da je netko pričao ovu anegdotu. Kakve ovo ima veze sa mnom? Bila sam kod moje mentorice i odnjela moje baklave. Kušala ih je i pitala: "Jesi se probala negdje oglasiti? Raditi ovo za drugog?" Samo sam tužno slegnula ramena i rekla: "Pa nisam, ali sanjam trenutak da prodajem popecke, baklavu i uštipke?" O motivacijskom govoru koji mi je održala u nekoliko riječi sada neću, ali ću reći da sam se već drugo veče odvažila i oglasila na fejsu svoju bezgraničnu ljubav prema baklavi, uštipcima... Čekam prvjenca. Desit će se jer sam se usudila učiniti nešto što će me veseliti, nešto korisno i nešto što volim. 🙂 Uvod je gotov i sada ću se vratiti na naslov. Naime, do prije nekoliko mjeseci ne bi se usudila učiniti taj korak. Jer, tko će što reći, kako će okolina gledati na to da u MOJE slobodno vrijeme pošt...

Drugačiji početak

 Sretna nova 2022 godina! ❤ Počinjem sa srcem za sebe. Drugačiji početak godine. Sve ponoći do sada su bile ustvari tužne jer sam solo (bez partnera). Teško mi je bilo gledati zagrljaje. Nisam ga imala. Utjehu bi tražila i dobila u djetetu. Razlika je u tome što je to drugi oblik ljubavi. Drugačiji. Isti je jedino Novogodišnji koncert u Beču. 😍 Ove, 2022 sve je nekako krenulo drugačije.  Dokazano da rad na sebi donosi plodove i rezultate u moj život. Dočekala sam je s debelim osmijehom na licu i grlila Sebe i moje dijete. Te dvije predivne osobe. Sebe, da Sebe sam zagrlila i srce je plesalo Na tom plavom dunavu u ponoć 01.01.2022. Prošlo je 10 tak minuta, čestitale smo i društvu... ostala sam u čudu. Moj put rada na sebi nije gotov. Tek je na početku. Želim samo svjedočiti da sam počela ubirati plodove i da sam sigurna da ću nastaviti ovim putem. Volim sebe, volim svoje ❤ I kujem golove i ciljeve u 2022! Sretno! #SamaS Naslovnica