Preskoči na glavni sadržaj

U postolara najlošije cipele

 Nije prvi put, samo je isto sredstvo. Daklem, dijete, majka i mobitel.

Igra na dvorištu

Ima tome već možda i godinu i pol. Bila sam na poslu, bezbrižna u vezi malene jer se radi o dobrom i odgovornom djetetu. U jednom trenutku, zvoni mobitel sa nepoznatog broja. Javim se pomalo sumnjičavim glasom, a ono... ni manje ni više, moje dijete zove sa tuđeg mobitela jer njen (haj)Phone stoji pokvaren u ladici, a pretplata se uredno plaća. 
Rekoh dobro, ovo mi se više neće dogoditi da me dijete ne može dobiti, a da me treba. Isti dan nazivam službu za korisnike mog teleoperatera i novi aparat dolazi kroz 2 dana.
Rekoh tada, neće mi se ovo više nikada ponoviti.

U postolara najlošije cipele

I kako to obično biva, postolar ima najlošije cipele pa tako i majka koja je IT-jevka i nitko ne bi slutio da će joj tehnološki napredak biti "problem". Nije "problem" da ga primijenim na ispravan način.
Dakle, donijela moja mica knjige iz škole sa munjama. Munje sijevaju na sve strane. No čemu munje služe?
Munje sijevaju na način da se skeniraju pomoću mobilne aplikacije, a mobilna aplikacija vrati sadržaj. Demonstrirala je moja mici meni tako... e-sfera app. Sama je i skinula i instalirala. Srećom pa ovaj puta nisam odmah majčinski predložila da to skida s mobitela jer je vjerojatno ne primjeren sadržaj. :) Dijete krenulo u demonstraciju, a ja ostala u čudu. Mama, sjedi, e-1! Nedovoljan(1) i to iz tvoje struke.

Treba li ti mobitel za normalno praćenje nastave?

Odgovor je bio: Da! 
Dobro je da ju nisam ovo pitala na pola školske godine, a loše je što se dijete nije izborilo za ono što je danas normalno koliko god i ja i dosta roditelja ne želi prihvatiti činjenicu tehnološkog napretka te da će toga biti sve više. Na žalost, mogu reći za sebe da iz COVID19 krize koja trese cijeli svijet i nebrojenih sati provedenih na računalu od kuće, nisam naučila gotovo ništa.

Sjedi ona pored mene i gleda što tipkam i mudro kaže: Eh da!

Ponedjeljak

U ponedjeljak više "rekvizit" za igricu koju mora odraditi za svoj tim više neće posuđivati od prijateljice u klupi. Uzet će svoj iz torbe i obećati mi da će biti na "mutavom" i da ga neće koristiti za dopisivanje s F. :-P

Drago roditelji i svi koji me čitate, dva puta mi se desilo da nešto što moje dijete ima, ustvari nema, a treba mu, a razlog je samo to što se ja držim principa da njoj to u nastavi ne treba, ali je stvarnost nešto drugo i vrijeme je da to prihvatim. Kao što reče moj otac: Ja sam pisao po tabli s kredom koju kiša opere, a moji unuci pišu po pametnoj ploči.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kompliment

Kako sam doživljavala kompliment? Do prije godinu i pol, kompliment je bio nešto što bi vrlo teško primila. S druge strane nešto što svaka žena voli primiti i čuti. To ima veze sa samopouzdanjem koje gradim radeći na sebi. Opsat ću jednu od tehnika koja se vrlo jednostavno primjenjuje i na jednostavan način podiže samopozdanje. Kako sam primala kompliment? Jesu li ti poznati sljedeći odgovori? Najveći kompliment - Da, baš sam ja takva! - Joj, daj molim te, pa nisam ništa posebno! - Samo sam se malo uredila. - To je stari komad odjeće koji ništa ne vrijedi. - Ma ja nisam ništa posebno. - Ne pretjeruj, ja sam skroz jednostavna! - Aha, da... sigurno je tako kako kažeš! - Neš ti ljepote! Uz sve ove rečenice u paketu ide i prevrtanje očima i onaj kiseli osmijeh. Niz ovih ružnih i sabotirajućih rečenica mogla bi pisati i svaka od nas će se barem u jednoj od tih rečenica naći. To činimo potpuno nesvijesno i često nismo svijesne da u stvari sabotiramo sebe i sebi podmećemo nogu. Rušiš svoj ugl

Zona konfora

Zona konfora je mjesto na kojem ne želim ostati, a koje je toliko bolno privlačno, naizled sigurno. Ne mjenjaj ništa. Ne talasaj. Novo... čemu to? Baš ćeš ti to. Baš tebe to dobro čeka? Da, da, aha, vidjet ćeš ti. I sve ono crno što gunđa unutarnji kritičar. 🙂 "Život počinje kada napustiš zonu konfora", još jedna od rečenica koje su mi stubokom promijenile život. Uskoro me čeka nova životna avantura i iznimno sam uzbuđena. Čeka me novi posao. Uzbuđenje, strast, učenje, nova poznanstva vs poznato, isto, statično, obično! Odluka je naizgled jednostavna. Donosila sam je nevjerojatnih godinu dana. Pozitivno u tih godinu dana je da sam si ispunila veliku želju. Sudjelovati u jednoj velikoj implementaciji. EUR je zaista veliki projekt s jedne strane, ali s druge strane osim ispunjene želje... nema niti jednog konkretnog benefita (niti u nekom novom znanju, niti financijski). Kći čita što tipkam i rekla mi je jednu divnu rečenicu: Uvijek si gledala razloge zašto ne prihvatiti ponud

Ciljevi

 Kreirajući dugoročni plan za sljedećih godinu dana, jedna od želja bila je da svaki mjesec ovdje objavim jedan post. Kako život donosi svoja iznenađenja tako je i moju My Willing 2022 stubokom promjenio. Rastem zasigurno. Najveća promjena koja se desila jest da glavni cilj ove godine nisu dijete i napredovanje u poslu. Tjelo je poslalo znak i Sebe i dijete stavilo na prvo mjesto. Godina u znaku zdravlja, brige o Sebi i malenoj. Sve drugo, ako bude. Ovo je bila uvodna riječ. Sada bi malo o određivanju tih naših ciljeva, želja, pikova ili kako god ih svatko od nas zvao. U tom mom izazovu za ovu godinu ključ su vježbanje i hodanje. Teško je, ali me veseli. Čisto lice, čišće misli, oblikovano tijelo... 10% manje na težini u odnosu na početak. Napredak vidljiv...  U ožujku je došlo lijepo vrijeme i sve više vremena sam počela provoditi vani. Pogledam brojač koraka, tu sam negdje na 4 ili 5 km dnevno i odredim pik na 100 km za ozujak i 125 km u travnju. Dakle, cca 1 km više na dnevnoj razin