Sinoć...
Pred ponoć, jel dijete "ne ide" u školu već duže vrijeme pa sad hoće se ujutro spojiti u 10:00 ili 11:00 sasvim je svejedno pa se odvikla od odlaska na spavanje u neko normalno vrijeme. Ovo je samo važno za kontekst vremena. Naime, u 23:30 joj dolazi poruka na wapp, a ja u čudu i lagano u napadačkom stavu: Tko ti sad piše?
A ono, komentirala je "jednom od prijatelja iz vrtića/razreda" da ima fora profilnu pa joj je odgovorio u 23:30. No čak nije ni ovo poanta.
Poanta
Poanta jest u tome da ja odmah podbadam i zapitkujem jer znam da joj je taj malićki fora. A kako ja postavljam pitanje, tako se ona hihoće i smije, doslovno kao lud na brašno. Dobro je što se još nije počela crveniti na mamine "zločeste" komentare.
I da, svakako je dobila upozorenje da ako joj itko ikada pošalje bilo što ne primjereno, da mi to mora reći i da to mama mora znati. Nisam tip majke koji će stalno visiti nad njenim mobitelom i kao kobac provjeravati tko joj što šalje, ali tu i tamo kontroliram. Želim prijateljski odnos, odnosno pokušavam ga ostvariti. :) Mada se znaju desiti situacije kada me doslovno izludi. U zadnje vrijeme voli sve znati i sve čuti i ono što mi iznimno smeta, upadanje u riječ dok telefoniram ili s nekim razgovaram. Čari početka puberteta. :)
I još malo hihotanja
Ima tome možda i 3 godine. Frendovi kupili prnje i kreću u Njemačku i imali smo oproštajku (opet ekipa iz vrtića i škole). Između ostalog, na istoj je i dotični mladi gospodinčić i kaže o meni: o "Znaš šta, ma J. ima 3 dečka: J., F. i ja!"
Zaključak: Ista mater! Raspuštena do bola! PS. U svijetu mašte mogu biti što god želim, ali povratak u stvarnost je ipak nešto drugo što opet nije razlog da se tu i tamo nekada ne našalim na svoj samački račun.
I da, kažu da više nismo doma, već da #ostanimoOdgovorni
Primjedbe
Objavi komentar