Samohrana majka

Kako sam doživljavala kompliment? Do prije godinu i pol, kompliment je bio nešto što bi vrlo teško primila. S druge strane nešto što svaka žena voli primiti i čuti. To ima veze sa samopouzdanjem koje gradim radeći na sebi. Opsat ću jednu od tehnika koja se vrlo jednostavno primjenjuje i na jednostavan način podiže samopozdanje. Kako sam primala kompliment? Jesu li ti poznati sljedeći odgovori? Najveći kompliment - Da, baš sam ja takva! - Joj, daj molim te, pa nisam ništa posebno! - Samo sam se malo uredila. - To je stari komad odjeće koji ništa ne vrijedi. - Ma ja nisam ništa posebno. - Ne pretjeruj, ja sam skroz jednostavna! - Aha, da... sigurno je tako kako kažeš! - Neš ti ljepote! Uz sve ove rečenice u paketu ide i prevrtanje očima i onaj kiseli osmijeh. Niz ovih ružnih i sabotirajućih rečenica mogla bi pisati i svaka od nas će se barem u jednoj od tih rečenica naći. To činimo potpuno nesvijesno i često nismo svijesne da u stvari sabotiramo sebe i sebi podmećemo nogu. Rušiš svoj ugl

 Kako sam počela raditi na Sebi? Ima tome više od godinu i pol dana, shvatila sam da sa mnom nije nešto u redu i o tome sam pisala i ovdje . Tada sam pisala najbolje što sam znala u tom trenutku, a to je bilo da sam sebe uspoređivala s drugimna s pitanjem: Kako on to može i kako on to ima, a ja nemam? Stavila sam se u ulogu žrtve . Tada to nisam znala i u tom trenutku je to zaista bilo najbolje što sam znala. Danas na to gledam iz druge perspektive koju sam sama stvorila. Po ne znam koji puta u zadnjih možda desetak godina čula sam istu rečenicu: Poradi na sebi? Što po Bogu, da radim na sebi? Tako sam se pitala dok nisam čula svjedočanstvo mog dragog prijatelja koji je tada već dobrano radio na sebi i ubirao rezultate tog istog rada. Rezultat je bio bolji, zadovoljniji i uspješniji život. To je bilo dovoljno da zagooglam te tri jednostavne riječi: Rad na sebi. Otvorilo se prilično veliko more edukativnih članaka i instant riješenja na ovu temu. Sljedeće mjesto koje sam posjetila bio je

Sve će biti dobro ! ❤ Sve i jest dobro ! ❤ Divne rečenice. Svatko od nas primjenjuje ono što rezonira s njim. Sa mnom rezonira ova rečenica ili njene inačice. Kako radi? Uzmimo primjer da mi se pokvario auto prije nekoliko dana. Ostavila sam ga kod mehaničara i uhvatim sebe kako nervozno očekujem poziv da čujem što je. Racionalna pitanja su koja je korist od toga? Riješavam li time bilo što? Što će se time promjeniti? Odgovori na ova pitanja nisu ni malo afirmativni i rezultat je nula što je razumljivo i nije dobro za mene. Uhvativši se u takvom razmišljanju, prvo sam si rekla: Sve će biti dobro! Reakcija tjela i uma instantna i djelotvorna. Tjelo se opustilo. Um se umirio. Rezultat je taj da sam stvorila prostor za racionalizaciju problema i kreiranje rješenja. Poziv je naravno stigao i objašnjeno mi je što je i rješenje se složilo samo po sebi. Dakle, sve je zaista dobro. U stvari, kada malo bolje razmislim, ovdje se radi o čistom strpljenju. Pričekala sam dovoljno dugo da se sve sam

Zona konfora je mjesto na kojem ne želim ostati, a koje je toliko bolno privlačno, naizled sigurno. Ne mjenjaj ništa. Ne talasaj. Novo... čemu to? Baš ćeš ti to. Baš tebe to dobro čeka? Da, da, aha, vidjet ćeš ti. I sve ono crno što gunđa unutarnji kritičar. 🙂 "Život počinje kada napustiš zonu konfora", još jedna od rečenica koje su mi stubokom promijenile život. Uskoro me čeka nova životna avantura i iznimno sam uzbuđena. Čeka me novi posao. Uzbuđenje, strast, učenje, nova poznanstva vs poznato, isto, statično, obično! Odluka je naizgled jednostavna. Donosila sam je nevjerojatnih godinu dana. Pozitivno u tih godinu dana je da sam si ispunila veliku želju. Sudjelovati u jednoj velikoj implementaciji. EUR je zaista veliki projekt s jedne strane, ali s druge strane osim ispunjene želje... nema niti jednog konkretnog benefita (niti u nekom novom znanju, niti financijski). Kći čita što tipkam i rekla mi je jednu divnu rečenicu: Uvijek si gledala razloge zašto ne prihvatiti ponud