Priča ima dvije strane medalje: 1. Eto vidiš da nema smisla cijepljenje kad si se zarazila 2. Što bi bilo i kako bi bilo da se nisam cijepila Ovu drugu stranu medalje pita moj razum i neizmjerno sam zahvalna na tome što mi je moja Hrvatska omogućila da se cijepim. Nedvojbeno, učinit ću to opet i tu odluku nikada neću preispitivati. Smatram ju i dalje ispravnom. Sada da evociram ta 2 kljucna momenta. 1.dan, BAT negativan, ali glavobolja i grlobolja ne jenjavaju. Reko odspavat cu i ujutro sam na poslu kao nova. Srećom drugi dan, bila sam samo do podne i ostatak tjedna radila od kuće kao i svaki drugi put. Bez ikakvih poteškoća. U subotu ujutro, BAT ne da je pozitivan, nego reagens nije stigao niti proći cijelu pločicu i tu kreće igra i svijest o bolesti. Sljedeći dan još normalno odrađujem 3 sata, dan iza toga još 7 i na večer padam s nogu. Od tog časa, umor, umor, umor... i opet umor. U međuvremenu osim PCRa, pozitivna je činjenica da nemam temperature, normalno dišem, ali kašljem i zv
Promišljanja jedne samohrane majke. Izazovi s kojima se susrećem. Naprosto, jedan običan dan koji se može desiti i ženi ili muškarcu koji/koja živi klasičan obiteljski život (sa djecom i suprugom). Tematski se neću ograničavati. Bit će tu promišljanja o samačkom životu, ljubavi, djetetu, što mi u danom trenutku padne na pamet. :) Vremenom se kristalizira tema koja dosta okuplja moje vrijeme o kojoj rado govorim: Rad na sebi!