U predvčerje Toliko je priča nestvarna i toliko sam grozna majka da ju mogu početi s onom: Jednoga dana... Jednoga dana pred večer smo se družili pred zgradom. Ekipa susjeda se izmjenjivala, a moja J. se s ostalom djecom vozila na biciklu. Sva sretna gledam ju tijekom fizičke aktivnosti na koju je nije lako natjerati, ali bicikl nekako voli. Kada se već tog lipanjskog dana izmijenio red prohladnog vremena, kišnog perioda s lokanim pljuskom i iznimno sunčanog i vrućeg perioda odlučih se povući u kuću. Nije problem jer ionako imam dvorište na dlanu i vidim što se vani događa. U jednom trenutku primijetila sam još zadnje susjede i bicikl i bočicu za vodu bez nadzora. Pomislih, tu je negdje, a ja ću otići po bicikl i zanjet ću ga u kuću. I naravno dok sam se spustila dole, sinula mi je na pamet jedna iznimno bezobrazna psina, ali psina za čitav život za koju garantiram da će biti jednog dana tema za školski sastavak i priča za moju unučad. Krađa U dogovoru sa susjedo
Promišljanja jedne samohrane majke. Izazovi s kojima se susrećem. Naprosto, jedan običan dan koji se može desiti i ženi ili muškarcu koji/koja živi klasičan obiteljski život (sa djecom i suprugom). Tematski se neću ograničavati. Bit će tu promišljanja o samačkom životu, ljubavi, djetetu, što mi u danom trenutku padne na pamet. :) Vremenom se kristalizira tema koja dosta okuplja moje vrijeme o kojoj rado govorim: Rad na sebi!